Sažetak projekta
Koherencija je prema brojnim primijenjenim lingvistima ključna komponenta diskursne kompetencije, uz koju se, međutim, veže niz otvorenih problema za čije je rješavanje potrebno sustavno empirijsko istraživanje.
Istraživanje u okviru projekta bavi se opisom i usporedbom obilježja i načina postizanja koherencije u tekstovima korisnika hrvatskoga, njemačkoga, engleskoga, francuskoga i mađarskoga kao inoga jezika u usporedbi s obilježjima i načinom postizanja koherencije u tekstovima na njihovom materinskom jeziku.
U istraživanju će se analizirati obilježja koherentnosti teksta korisnika inoga jezika, kao i čimbenici koji utječu na (ne)koherentnost teksta u inome jeziku. Također, analizirat će se povezanost uporabe kohezivnih sredstava i razine koherentnosti teksta u inome jeziku. Nadalje, ispitat će se postojanje razlika u obilježjima i načinima postizanja koherentnosti teksta s obzirom na osobna obilježja korisnika inoga jezika (spol, obrazovni profil, razina jezičnoga znanja, formalni i neformalni kontekst ovladavanja inim jezikom) i vanjske čimbenike (način na koji nastavnik konceptualizira koherenciju). Konačno, ispitat će se strategije koje korisnici inoga jezika upotrebljavaju u svrhu postizanja koherentnosti teksta.
Ispitanike u istraživanju činit će 290 studenata iz četiriju država (iz Hrvatske, Mađarske, Njemačke i Velike Britanije) te 40 edukatora koji su učitelji spomenutih jezika ili djeluju kao procjenjivači ispita pisanja na navedenim jezicima.
U svrhu prikupljanja podataka koristit će se metoda testiranja, metoda anketiranja, metoda intervjuiranja te metoda glasnog navođenja misli. Prikupljeni podatci analizirat će se primjenom metode analize koherencije teksta, korpusnolingvističke metode i statističke metode.
Projektom će se u prvome redu detaljnije rasvijetliti pojam koherencije, znatno unaprijediti njegova operacionalizacija u empirijskim istraživanjima kao i primjena u poučavanju jezika te testiranju i procjenjivanju jezičnoga umijeća. Uz to, istraživanjem će se utvrditi dimenzije koherencije kojima se ovladava na pojedinoj razini jezičnoga umijeća te karakteristične pogreške inojezičnih govornika u području koherencije. Time će se upotpuniti spoznaje o razvoju diskursne kompetencije inojezičnih govornika kao i opisi međujezika i razvojni modeli komunikacijske kompetencije inojezičnih govornika. Istraživanjem će se utvrditi razlike među korisnicima inoga jezika u koherentnosti njihovih tekstova koje proizlaze iz razlika u jezičnim sustavima i kulturnim obrascima. Naposljetku, utvrdit će se uzroci nekoherentnosti tekstova inojezičnih govornika, ali i razotkriti strategije kojima se koriste inojezični govornici u postizanju koherencije teksta. I jedno i drugo pomoći će korisnicima inoga jezika u procesu pisanja, a nastavnicima inoga jezika u procesu poučavanja strategija.
U opisu trenutnoga stanja u istraživanome području polazi se prije svega od spoznaja tekstne i primijenjene lingvistike, s tim da je kod potonje naglasak na područjima ovladavanja inim jezikom i jezičnoga testiranja. No istraživanje u ovom projektu je izrazitoga interdisciplinarnoga karaktera, te uz spomenutu tekstnu i primijenjenu lingvistiku polazi i od teorijskih i empirijskih spoznaja psiholingvistike, pragmatike, diskursne i korpusne analize.
