Koherencija pisanoga teksta u stranome jeziku: Rezultati KohPiTekst projekta

Vesna Bagarić Medve i Leonard Pon, Filozofski fakultet Osijek

HDPL XXXV. međunarodni znanstveni skup, plenarno izlaganje

Koherencija pisanoga teksta u stranome jeziku: Rezultati KohPiTekst projekta (sažetak)

 

Koherencija je, uz koheziju, prema brojnim primijenjenim lingvistima (npr. Canale 1983; Celce-Murcia 2007; Bachman i Palmer 2010) ključna komponenta diskursne kompetencije, uz koju se, međutim, veže niz otvorenih pitanja nastalih uslijed teorijskih nesuglasja oko određenja koherencije te nedostatka primijenjeno-lingvističkih istraživanja. Stoga je osmišljeno i provedeno opsežno istraživanje čiji je primarni cilj bio opisati i usporediti obilježja i načine postizanja koherencije te čimbenike koji utječu na (ne)koherentnost u tekstovima korisnika njemačkoga, engleskoga, mađarskoga, francuskoga i hrvatskoga kao stranoga jezika.

Istraživačka pitanja na koja se tražio odgovor u projektu su: na koji način neizvorni govornici hrvatskoga, njemačkoga, engleskoga, francuskoga i mađarskoga jezika razvijaju temu teksta, koje vrste tematskih progresija prevladavaju u tekstovima neizvornih govornika i što uzrokuje slabiju koherenciju teksta. Očekivalo se da će se utvrditi razlike u obilježjima koherencije teksta među stranim jezicima te da će, pored netočne i neprikladne uporabe jezika, na nekoherentnost tekstova utjecati transfer koncepta koherentnosti teksta iz prvoga u strani jezik.

U istraživanju je sudjelovalo 250 sudionika (po 50 za svaki strani jezik) čiji je prvi jezik hrvatski, njemački, engleski, mađarski ili francuski, a koji su u stranom jeziku na jezičnoj razini B1–B2. Podaci o sudionicima i tekstovi na stranom i prvom jeziku, pisani na istu temu, prikupljeni su metodama anketiranja i testiranja te analizirani posebno razvijenom metodom Analize koherencije u inojezičnim tekstovima (AKIT).

Rezultati upućuju na postojanje određenih razlika među tekstovima sudionika koji ovladavaju različitim stranim jezicima u obilježjima koherencije u njihovim tekstovima, ali ne i transfera koncepta koherentnosti teksta iz prvoga u strani jezik. Doprinos istraživanja leži u teorijskim i praktičnim implikacijama dobivenih rezultata.

Literatura:

Bachman, L. F.; Palmer, A. S. (2010). Language Assessment in Practice. Oxford etc.: Oxford University Press.

Canale, M. (1983). From communicative competence to communicative language pedagogy. U Richards, J. C.; Schmidt, R. W. (ur.). Language and Communication. London: Longman, 2–27.

Celce-Murcia, M. (2007). Rethinking the role of communicative competence in language teaching. U Alcón Soler, E.; Safont Jordà, M. P. (ur.). Intercultural Language Use and Language Learning. Springer, 41–57.

Sva prava pridržana Filozofski fakultet u Osijeku, projekt KohPiTekst © 2017 - 2024 | Izrada: Dajana Stojanović